Ljudi, ajd da pogledamo realnost otvorenih ociju i pri punoj svijesti, zivimo u prilicno razvaljenim drzavama a i sami smo pojedinacno i prilicno razvaljeni, vecina je vozaca pod nekim stresom, ko zna o cemu i kojim problemima misle u toku voznje i nekud zure da posvrsavaju svakojake obaveze, onda mladi napaljeni vozaci (i sam sam takav bio, a posto mi je sestra sa svojih 19 god. i davne 78 g. imala svoj nov auto, sportsko-crvrnog keca, i mozda bila prva djevojka koja je imala svoj nov auto na balkanu, mozda u evropi, a ja s 14 god. gledao film "Driver" pa se napalio i onda krisom dok ukucani spavaju, posle ponoci uzimao kljuc od auta, oblacio kombinezon i kozne rukavice, da bih po okolnim sporednim putevima par sati vozio i jurcao s kecom, pa se krisom vracao u stan, a sestra u cudu kad vidi upaljenu crvrnu lampicu za gorivo, par puta vodila auto kod majstora jer joj auto "guta ka avion", a ovi nikako da otkriju kvar, da bih joj nakon 10 g. otkrio uzrok ondasnjeg "kvara", a ona s ljutitim osmjehom rekla "sad ja vidim otkud si brzo naucio voznju", jer mi je davala nekad da vozim u povratku s mora po ravnom putu)
U mom kraju masovno ginu mladi napaljeni vozaci, koji zbog brze voznje uglavnom ispadaju sa puta i vise no sto druge ubijaju, al ima i toga, onda uzmite u obzir starije, bolesne, umorne, pripite, pa naposletku i zene koje uglavnom imaju poseban i nedefinisan osjecaj za voznju, a opet se pozivam na sestru, koja vjerovatno ima vise od svih zena, pa i mnogih muskaraca vozackog staza i prosla je gotovo cjelu Evropu, ali kad ona vozi ja se i dalje osjecam nesigurno, stalno nedefinisano oduzima i dodaje gas, koci kad ne treba, ali ne jurca i ne rizikuje, a i dalje na raskrsnicama u cudu i polu-zbunjeno gleda kako da se ukljuci, a o sjecaju za prostor i snalazenju po gradovima da ne pricam, tesko pamti predjasnje puteve, jednostavno zenska nepojmljiva percepcija u voznji, pa uglavnom ja vozim kako bi smo brzo stigli na odredjeno mjesto, i jos stotinu drugih faktora, od losih i neoznacenih puteva, vremenskih prilika, starih i poluispravnih automobila itd.
Dakle, moje je misljenje da svaki biciklista u otezanim i mracnim uslovima pod obavezno stavi Osvjetljavajuci Prsluk, i jako crveno svijetlo pozadi, reflektujuce dodatke na tockovima i sve ostalo sto pomaze dobroj uocljivosti, a ja volim da kazem prijateljima da uvece na putu svijetlim ka Bozicna jelka i da se tako osjecam mnogo sigurnije, a to sam provjerio u praksi, jer nekad u sutonu ne stavim prsluk, pa primjetim da me vozaci tijesno preticu ili ucestalije trube, jer su izgleda kasno uocili da sam na putu, a onda stajem, stavljam prsluk i nastavljam voznju sa manje stresa, jer me tada svi dobro uocavaju, a i ja se razmasem u voznji pa skoro da bjeze i sklanjaju se od mene, a cesto na otvorenom i praznom putu vozim komotno skoro 1m od ivice i vozaci bez sviranja prelaze na drugu stranu, ili mi se desi da neko tijesno prodje pored mene, a ja onda psujem, masem i prijetim rukama, pa oni koji su iza u koloni me potom nasiroko obilaze, ili se desava rijetko na praznom putu da mi vozac bespotrebno trubi, ali se ja ne sklanjam uz ivicu, vec mu otresito pokazujem rukom da ima lijevu praznu stranu puta i da sa njom nastavi dok me ne obidje, a na ovaj nacin takve vozace edukujem da me tretiraju ravnopravno, kao da sam s autom, pa mislim da sledeceg biciklistu tako i tretiraju, a desava mi se i da u gradskoj voznji neki napaljeni mladi vozac s drustvom mi trubi da se sklonim a ja onda stanem i glasno mu vicem da nije ovaj put samo za njega i da nije on samo na putu, pa se takvi klipani uce i na ovakav nacin.
Dakle, sto bolje se oznacite i osvjetlite, pa takodje svojim ponasanjem i odrecitim pokretima natjerajte vozace da vas uvazavaju i respektuju kao ravnopravne, ali Prvo vi budite svima dobro uocljivi i vozaci vas uglavnom korektno zaobilaze, jer nije ni njima do ubijanja i pogibije, vec ko zna zbog koje muke i obaveza su krenuli na put i gledaju da tamo sto prije stignu, bas kao i svi mi dok smo za volanom, a opet da prenesem i jedno zapazanje na putu kroz kanjon Tare u po bijela dana, gdje su prolazili italijanski motociklisti-turisti u paru s zenama a svi su na sebi imali odjecu sa zutim reflektujucim oznakama, jer i ako to ne izgleda kul i smekerski oni jednostavno hoce da su svima uocljivi i ako voze brze od auta, a ja onda kad ih prodjo u sred podneva stavim oranz prsluk na ranac prije ostrog uspona za Zabljak i pod teretom se klatim amo-tamo ali me svi vozaci obilaze nasiroko i ne trube, osim neki kad prodju da pozdrave i pokazu divljenje dok plesem sa krivinama po uzbrdici, i pravo da vam kazem, otad uglavnom nosim prsluk na rancu i u po bijela dana na duzim turama i sve manje problema imam sa vozacima, a izgleda me neki upamte po rijetkom oranz prsluku, pa mi se kasnije javljaju u povratku i masu, a takodje me pamte i vozaci autobusa pa mi kasnije spominju gdje su me pretekli, ma skoro sam se sprijateljio sa vozacima auta i osjecam se prilicno sigurno bilo gdje da podjem, plesuci s bajsom i jezdeci drumovima.
Prsluk, svjetla, reflektujuce oznake obavezno da opusteno, sigurno i zivo stignete dje ste naumili, ako nas neko "pokupi na mrtvo" zakon vise ne pomaze !