još se svi nabiju što više na pešačku stazu da bi bili što dalje od puta da ih slučajno neko ne bi zagrebo možda
Ne zato, već da "pauk" teško može da im priđe!
Mene je jedan pajkan uslikao tako, baš sa takvim parkiranim vozilom preko cele biciklističke, koliko je široka.
Naime, vozim ja biciklističkom, nazad mi dete u sedištu, kad odjednom - kraj staze. Ops! Ispred mene ceo prednji trap nekog besnog auta, ne mogu da prođem...Ja lagano siđem s bajsa (ćera mi otežala, pa moram da pazim, da ne prevagne nazad), mučim se, pokušavam da ga zaobiđem preko bankine i trave, gurajući bajk sa detetom...a pajkan dotrčava sa sve foto-aparatom, kao paparaco: "E, to, to, to! Odlično!" - veli on, sav oduševljen što je nešto "ulovio" taj dan, i škljocne par puta... mene, kako se mučim sa bajkom i detetom na njemu, da prođem stazom.... Mislim se u sebi "šta je tu
odlično, mamlaze jedan!?" OK, ajde, dobro je što je imao dokaz, pa može da mu zavari neviđenu kaznu, da mu više nikada ne padne na pamet da tako parkira. Ali, što brate nema ni malo saosećanja, pa da posle tog škljocanja pritekne u pomoć, da pridrži bajk ili bilo šta, nego se okrenu sav zadovoljan i kao da ja i ne postojim.
Toliko o "pravilima lepog ponašanja" naše policije.
skoro svako jutro mi dođe da izvadim ključ i lepo izgrebem seljacima kola u nizu.
Hahaha, lep je i osećaj kad mu ručkom kormana "odvališ" retrovizor (tamo gde možeš još da voziš).