Ako sam dobro ispratio tvoj stav, amateri voze trkačke bicikle koji im ne odgovaraju jer to voze profesionalci, a profesionalci voze trkačke bicikle koji im ne odgovaraju jer ne mogu da biraju nego voze šta im se da. Pa je l' to neka globalna zavera da se ljudima daju samo neodgovarajući bicikli?
Nije nikakva tajna zavera, samo pravljenje para.
Zapitaš li se nekad, da li možda neko ko se bavi dizajnom bicikala već više od pola veka, pri čemu je bar tri četvrtine tog perioda radio u direktnoj komunikaciji sa vozačima, nekim slučajem zna ponešto o svom poslu? Možda čak i nešto malo više nego ti?
Postoji milion primera tehnički inferiornih rešenja koja se probiju zbog boljeg marketinga, većeg profita, ili oba. Ko se seća beta i VHS standarda - lošiji je "pobedio" i postao de fakto standard.
Slično je i u biciklizmu.
Nego, hajde prvo ti: koja je merljiva (na štoperici) prednost bicikla sa ekstremno dugačkim međuosovinskim rastojanjem? (Sa zadnjom vilom od 44+ cm pričamo o razlici od 8+ cm u odnosu na trenutni standard.)
Prednosti? Veća stabilnost na pravcu i u krivinama = veća brzina pri spustu.
Ne odizanje prednjeg točka pri jačem pedalanju iz sedla, čak i ako korman nije previše nisko.
Veća udobnost ako je sve ostalo isto.