Kad prodaješ polovno, očekuješ da ne dobiješ cenu novog.
Za mene je prednost novog što znam u kakvom je stanju, a ako je u lošijem stanju, mogu zameniti bez dodatnih troškova za ispravno. Stvari kao što su gume, lanac, kaseta (kod koje je nemoguće okom utvrditi stepen potrošenosti) i slično ne volim uzeti polovno.
Sad mi je u stanu točak koji se okreće kao san, a konus načet. Nema šanse da se skonta bez otvaranja.
Kad su menjane sajle, bužiri, kad je rađen (i kakav, kako) servis...
Ko kupi bajs za 6000 evra, ako nije baš neki entuzijasta, verovatno ima platu takvu da mu to nije neko odricanje. Samim tim, njegov sat košta dosta i neće da se cima s potencijalnim kupcima, već ga ponudi povoljno, proda brzo, i onda gleda šta će dalje (ako nije već kupio novi bajs).
Za srpske plate bi to bilo ekvivalent prodaje za 20 evra bicikla kupljenog za 60 evra, posle sezone-dve vožnje.
Pride što u visokoj klasi obično ljudi ne kupuju polovno, pa se više spušta cena. Što je bajs stariji, bliže nekoj srednjoj klasi, to bolje drži cenu spram nabavne. Mada se ja ne brinem za ljude koji daju 6000 evra za bajs, nemam toliko ni za kola da dam. 
Često u servisu vidim povoljno kupljene bicikle čiji vlasnici, kad čuju šta sve treba da se radi/menja i pošto je (za iole pristojan kvalitet delova) kažu: "pa za te pare sam uzeo ceo bajs". Zato je toliko i koštao, ako je taj što prodaje znao šta prodaje.
Sve to ima svoje. Da se kod nas može naći povoljno polovan bajs, može, ali ima i limunova kao blata.