Ja sam shvatio da je najmanja gnjavaza jednostavno se presvuci na poslu, tako da u kancelariji drzim jedan komplet odece u koji se presvucem kada dodjem ujutru. Svaka druga varijanta mi znaci da mi nije sasvim prijatno ni na poslu ni u voznji.
Ja sam godinama putovao preko 10 km do posla (po ravnici, doduše) - cele godine, svaki dan. Veće mi je cimanje bilo presvlačiti se na poslu. Kad je baš minus, a idem u neko ludo vreme (tipa zorom, ili kasno noću), onda planinarske cipele i vunene čarape ispod, inače nije ni to potrebno. Sve ostalo - "civilna odeća" - tipa majica, duks, farke, eventualno ispod neke hula-hopke, kad je baš minus (kao i ski naočare). Aktivan veš je isto zgodan - barem gore - umesto potkošulje.
Jedino kada pada jača kiša - skontao sam da mi je lakše skroz se presvući, nego doći nepokisnut, ali mokar od znoja ispod nepromočive jakne. Čak ni one kao "aktivne" za moj metabolizam nisu pomagale.
U principu, opet iz "ravničarskog" iskustva (kao i planinskog, ali do posla sve nizbrdo, pa u povratku mi bude sve jedno ): do 5 km možeš kako hoćeš. Pretoplo, ili nedovoljno obučen - stigne se opušteno. Čak ni kiša nije problem ako nije baš pljusak - ne mora presvlačenje
Od 6 do 12 km - treba zaštititi šake, oči, uši (grlo ko je osetljiv) i stopala (koliko je ko već zimogrožljiv) i malo povesti računa da se bude slojevito obučen, jer se u protivnom preznojiš, pa posle smrzneš.
Preko 12 km - tu već imaš dovoljno vremena da u punoj snazi osetiš elemente. Ako je leto - ko se znoji, oznojaće se čak i uz laganiju vožnju. Ko je zimogrožljiv - zimi mora baš voditi računa - da utrefi balans između pretoplog (znoj, pa leđenje) i prehladnog (da bude produvan/a). Ja nisam zimogrožljiv, pa opet pri dužoj vožnji na većem minusu budu ledeni prsti na nogama čak i u planinarskim cipelama - morao sam vunene čarape oblačiti.