- napisano za fb stranicu Randonneurs Serbia, pa kopiram i ovde -
*****************************
Paris-Brest-Paris, uputstva za upotrebu
Počelo je prijavljivanje za randonersku Olimpijadu, 1200 km brevet Pariz-Brest-Pariz, koji se vozi od 20. do 24. avgusta ove godine. Trenutno predregistraciju (rezervaciju mesta) obavljaju oni koji su u prošloj sezoni vozili 1000 km brevet, od 28. januara red je na one sa 600 km i ide se tako redom naniže...
Pokušaću da dam neke informacije i savete iz ličnog iskustva sa prošlog PBP-a, koji bi možda mogli da budu od koristi onima koji će prvi put ići na taj brevet. Dobrodošli su komentari uputstva i saveti i ostalih PBP veterana.
• Pre svega, želim da vas upozorim vremenske (ne)prilike!!! Letnje temperature na severozapadu Francuske daleko su od naših, a pogotovo noću i u rano jutro. U blizini Bresta, u jutarnjim satima, mogu da padnu i na samo nekoliko °C, a ako i vlažnost vazduha bude velika (što je sasvim normalna pojava), onda subjektivni osećaj bude da je još i niža od toga. Dalje, kratki pljuskovi, ili čak 24-satne padavine, nisu ništa neobično za te predele. A kad se ujedine noćna niska temperatura i hladna kiša, onda bude baš čupavo... Znači treba poneti opremu kao da se vozi kod nas u oktobru/novembru.
• Druga vrlo važna stvar je to što je nemoguća misija naći česmu pored puta, tako da na svakoj kontrolnoj tački treba dopuniti zalihe vode. Takođe je vrlo teško usput naći hranu. Nije kao kod nas što u svakom selu postoje prodavnice (koje često rade i nedeljom). Pogotovo je problem (praktično 0% šanse) noću naći nešto otvoreno. Znači, da se tokom dana obezbedi hrana za noć i/ili da se koriste restorani na kontrolnim tačkama (koji su poprilično skupi). U svakom slučaju uvek imati nešto u rezervi, barem za 2-3 sata vožnje, i čim se potroši - što pre da se ponovo obezbedi zaliha.
• Što se tiče navigacije, tu nema problema, jer ima toliko biciklista da se ne može lako pogrešiti. Staneš na nekoliko minuta i prođe te za to vreme njih 10-20-30, noću možda samo 2-3 (zavisi i od deonice). Postoje volonteri "skretničari" u svim mestima u kojima su KT, a u ostalim mestima (i uopšte, duž rute) putokazi za Brest (u odlasku) i Pariz (u povratku), kao i za pogrešan put (↓↓↓ foto ↓↓↓), tako da je vrlo teško greškom skrenuti sa rute.
• Garmine, telefone, skupa svetla i sl. obavezno skidati sa bicikla, pogotovo ako se duže ostaje na nekoj KT, a bicikl se ostavi daleko od ulaza, jer među 8000 biciklista naći će se i poneka lopuža.
- Što se tiče odabira vremena za start, ja bih preporučio da se izbegne jutarnji start sa 84h vremenskim limitom, jer se tako unapred žrtvuje 6 sati, a teško će moći bilo ko da odspava više od par sati te noći uoči starta (adrenalin, treba ustati ranije i otići na startno mesto itd.), a bolje je imati tih 6 sati u rezervi i iskoristiti ih za pauzu ako bude jake kiše, za spavanje ili u slučaju da se desi nešto nepredviđeno (kvar na biciklu, bolovi i sl.). Takođe, ko vozi na začelju, naići će često na situacije "festa finita", tj. završene fešte koje su bile organizovane u nekim mestima kroz koja se prolazi. Takođe, ako se kasni iz nekog razloga na neku KT, ona može biti već zatvorena, dok za sve ostale koji ranije prođu, kašnjenja na KT mogu biti tolerisana. I još nešto: ako neko nema navigaciju, ima manju pomoć drugih biciklista (ima ih malo na začelju), a i table sa natpisima često budu već poskidane (uzimaju se kao suveniri) [mada vidim da su sada uveli vremensku kaznu za skidanje tabli pre završetka breveta].
Raniji start, ako pričamo o 90h vremenskom limitu, znači i manje gužve na kontrolnim tačkama, kraće čekanje u redovima.
*
I na kraju odgovor na jedno pitanje: zašto voziti PBP, ako je toliko skupo sve to zajedno (učešće, put, boravak, ishrana tokom vožnje itd.)?
- Daleko od toga da je PBP težak brevet (nema teških uspona), ali nije baš ni lak. Ipak je to 1200 km, od čega je 600 penjanje, a 600 spuštanje, tako da jeste izazov završiti ga unutar vremenskog limita.
- Predeli jesu jednolični, ali su i lepi, pogotovo za nekoga ko prvi put posećuje Francusku.
- Kao što je svim sportistima san učestvovanje na Olimpijskim igrama, tako i mi brevetaši imamo svoju Olimpijadu, a to je PBP.
- Cela ta fešta na startu, na cilju, u mestima u kojima su KT, svi ti ljudi koji stoje (neki donesu stolice i sede) pored puta i aplaudiraju, deca koja pružaju ruke za "give me five", stolovi sa hranom i pićem za bicikliste koje ljudi iznose ispred svojih kuća (noću ostave da se brevetaši sami služe)... svega toga nema više nigde, ni na jednom drugom brevetu na svetu. To sve treba doživeti, pa makar i samo jednom u životu. A ko je u mogućnosti i više puta. Bez obzira na troškove. Jer šta je novac u poređenju sa svom tom pozitivnom energijom kojom napuniš svoju dušu i koja ostaje u tebi mesecima i mesecima, pa i godinama posle...
![78413677-527054471470830-219359496664566](https://i.postimg.cc/MZ5WpR4Y/78413677-527054471470830-2193594966645669888-n.jpg)