Zašto se to promenilo pojavom MTB-a ne znam.
Razlog je ocigledan - ponike i ostali koji nisu MTB ne idu po ekstremnim terenima gde zadnji tocak najcesce ODMAH prokliza pri kocenju, bilo da je u pitanju prasina, blato, kamen i sl. A to na terenu uglavnom vodi u horizontalan polozaj ili ti u ispitivanje tvrdoce staze. Dakle, u MTB-u je prednja kocnica i glavna kocnica kojom se prakticnno i kontrolise kako sam bicikl, tako i njegovo kretanje. Sto pre se ovo upraksira - to ce i voznja biti brza, sigurnija i tehnicki umesnije vodjena. Ako se predpostavi da je pri spustevima normalan MTB polozaj prakticno gotovo iza sedista - ne treba biti vidovit pa zamisliti sta se desava pri nekontrolisanom stiskanju zadnje kocnice. Naravno, daleko od toga da se ona uopste ne koristi, ali pri tehnickim zahtevnim delovima i strminama - glavna je prednja, dok zadnja sluzi samo kao pomocno sredstvo. U nekim situacijama pri veoma strmim deonicama, cak je i preporucljivo da se zadnji tocak "zakuca", ali samo zato da bi se sa prednjim tockom i doziranjem prednje kocnice "kormilarilo" niz strminu.