Žuta stakla su po meni definitivni izbor za oblačno, vožnu po šumi gde je manji upad svetla, sumraku i sl. situacijama. Ona meni daju ubedljivo najjači kontrast terena. Providna - ukoliko nisu polarizujuća, ne daju ništa specijalno - sa njima ili bez, vidi se isto, još ako nemaju ni UV zaštitu, njihova uloga bi se svela na sprečavanje upadanja prašine i sitnih insekata u oči pri vožnji.
Što se tiče tamnih stakala, bitno je kako će se videti u članku ispod da imaju dobru UV zaštitu, a sama boja i kontrast može da bude lična stvar svakog od nas - ko šta preferira. Najbolje je imati i tamniju i svetliju varijantu.
"Plava svetlost pripada plavom delu spektra vidljive svetlosti, nalazi se naročito u intenzivnom bljesku svetlosti koja se reflektuje sa snega ili vode. Postoje mišljenja da višegodišnja ekspozicija plavoj svetlosti ubrzava starenje retine i povećava rizik za nastanak slepila kod osoba preko 60 godina života.
Sunčeva svetlost predstavlja vrstu energije koja se, kada je oko apsorbuje, pretvara u toplotu ili uzrokuje hemijske reakcije u tkivima oka, što može izazvati trajno oštećenje oka, ako je njegova prirodna sposobnost samozaštite nadjačana. Različiti delovi oka apsorbuju različite delove spektra Sunčevog zračenja. Tako spoljašnji omotači oka, rožnjača i konjunktiva absorbuju UVB zrake, sočivo uglavnom absorbuje UVA zrake, a retina vidljivu svetlost. Zbog toga, ako su oči previše izložene UV zračenju mogu biti oštećeni prednji delovi oka, dok ako je vidljiva svetlost previše blještava, intenzivna, ili se gleda direktno u Sunce, makar i na kratko, može doći do oštećenja retine pa i trajnog gubitka vida.
UV zraci mogu da dovedu do oštećenja oka pri kratkotrajnoj ili dugotrajnoj ekspoziciji. Kratkotrajna ekspozicija intenzivnom UV zračenju može uzrokovati fotokeratitis, praćen jakim bolovima i spazmom kapaka. Srećom, poput opekotina izazvanih Suncem, ovo stanje je obično privremeno i najčešće ne dovodi do trajnih oštećenja očiju. S druge strane, dugotrajno izlaganje UV zracima može imati ozbiljnije i trajne posledice u vidu pterigijuma, katarakte, makularne degeneracije, kao i karcinoma kapaka i predela oko očiju.
Rizik za nastanak oštećenja oka pod dejstvom UV zračenja povećava se sa dužim izlaganjem sunčevom zračenju, kao i boravkom na površinama koje jače reflektuju UV zračenje (sneg, voda ili pesak). Rizik je veći u podnevnim časovima, tokom leta, kao i u područjima oko ekvatora. Takođe, oštećenja su češća kod postojanja određenih oboljenja sočiva i retine (operisana katarakta, retinalna distrofija), i kod korišćenja pojedinih lekova (sulfo preparati, tetraciklini i dr.) koji povećavaju osetljivost oka na UV zračenje. Radnici koji rade na otvorenom više su izloženi štetnom delovanju UV zračenja. Najveći profesionalni rizik postoji kod građevinskih radnika, poljoprivrednika, profesionalnih vozača, pilota, čuvara na otvorenom, policajaca, moreplovaca, ribara, instruktora skijanja i dr. Pored toga osobe sa svetlijim očima imaju manje pigmenta i veća je mogućnost UV oštećenja.
S obzirom na potencijalni rizik od oštećenja oka štetnim delovanjem Sunčevog zračenja neophodno je preduzeti potrebne mere za njihovu zaštitu. Nošenje naočara za sunce je neophodno. Uz to, potebno je nositi i šešir sa širokim obodom ili štitnik kada smo izloženi intenzivnoj, blještavoj svetlosti. Ovakav šešir blokira oko 50% UV zračenja i smanjuje UV zračenje koje može stići do oka iznad ili oko naočara. Takođe, treba koristiti naočare koje su tako dizajnirane da onemoguće prodor perifernih zraka u oko.
Uvek kada je moguće treba smanjiti rizik, izbegavanjem izlaganja blještavoj svetlosti, naročito leti između 11:00 i 16:00 kada je zračenje Sunca najintenzivnije. Posebnu pažnju treba obratiti kada je oblačno, jer je i tada velika mogućnost oštećenja očiju zbog refleksije, voditi računa o upotrebi lekova i drugim rizicima.
Pravilno odabrane naočare za sunce doprineće zaštititi očiju od UV zraka, jake svetlosti i plave svetlosti. Treba odabrati dovoljno tamne naočare koje će obezbediti konfor, ali nikako toliko tamne da smanjuju oštrinu vida. Veoma tamna stakla ne moraju biti i dobra, ona mogu dovesti do poremećaja u percepciji boja, kao što su, recimo, svetla na semaforu, a mogu dovesti i do dilatacije zenica što dodatno povećava količinu UV zraka koji prodiru u oko i oštećuju ga. UV zaštita nije direktno povezana sa zatamnjenjem ili bojom. Neutralna siva i amber stakla su dobar izbor i dozvoljavaju viđenje boja bez promena. Polarizovana stakla minimiziraju bljesak, ali ne blokiraju UV zrake. Plavu sveltost će najbolje smanjiti siva (srednje do tamna ), braon i zelena stakla. U svakom slučaju najbolji izbor boja stakla su: siva, zelena ili braon.
Što se tiče kontaktni sočiva i ona mogu sadržati UV-blokirajuće materijale, koji međutim apsorbuju manje od preporučenih 99-100% UV-A i UV-B zračenja. Zbog toga ih ipak treba nositi sa naočarima za sunce da bi se obezbedila potrebna zaštita. Naočare mogu imati različite vrste sočiva (ili popularno „stakla"). Različite vrste sočiva imaju različite namene:
* Obična sočiva smanjuju uobičajenu svetlost.
* Polarizovana su namenjena sprečavanju bleštanja kao posledice refleksije. Dobra su za vožnju i bavljenje aktivnostima na snegu ili vodi.
* Fotohromatska se menjanu u zavisnosti od intenziteta svetla, tamnija su van prostorija, a svetlija unutar.
* Flash, ili ogledalo sočiva odbijaju sve ili neke delove svetlosti umesto da ih absorbuju. Ova sočiva su veoma osetljiva, grebanje ih brzo oštećuje.
U mnogim zemljama proizvođači naočara pri njihovom etiketiranju prate svoje industrijske standarde, npr. u Kanadi naočare koje zadovoljavaju industrijske standarde mogu se podeliti u tri kategorije:
* Kozmetičke - imaju lako obojena sočiva i one se upotrebljavaju kada sunčeva svetlost nije veoma jaka. Blokiraju od 0-60% vidljive i UVA svetlosti i 87-95% UVB zraka. Ova sočiva nisu preporučiva za dnevnu vožnju.
* Generalne namene - blokiraju od 60-92% vidljive svetlosti i UVA zraka i 95-99% UVB. Ova sočiva su dobra za vožnju i preporučuju se uvek kada je svetlost veoma jaka.
* Specijalne namene - blokiraju do 97% vidljive svetlosti i 98.5% UVA zraka, minimum 99% UVB i veoma su dobra za dugo izlaganje suncu. Nisu preporučljiva za vožnju.
Slično označavanje je i u Australiji, gde je 2003. godine urađena revizija standarda za naočare za sunce po kojoj postoje pet kategorija.
* Fashion naočare koje nisu za sunce i veoma malo redukuju sunčevu svetlost sa nešto malo UV zaštite.
* Fashion naočare koje nisu za sunce koje limitirano redukuju sunčevu svetlost sa malo UV zaštite.
* Naočare za sunce koje obezbeđuju srednji nivo zaštite od vidljivog svetla i dobru UV zaštitu.
* Naočare za sunce koje obezbeđuju visoku zaštitu od vidljivog svetla sa dobrom UV zaštitom.
* Naočare za sunce za specijalne namene sa veoma visokom zaštitom od vidljivog svetla i UV zaštitom.
Idealno bi bilo da sve naočare, uključujući i one sa dioptrijom apsorbuju čitav UV spektar, jer se UV apsorbensi mogu inkorporirati u skoro sav optički materijal koji je sada u upotrebi i ne utiču na vidne funkcije. Polarizacija ili fotosenzitivno zatamnjenje su dodatne karakteristike naočara koje su korisne u određenim situacijama, ali same po sebi ne obezbeđuju zaštitu od UV zraka.
Prednost treba dati plastičnim sočivima u odnosu na staklena. Ta sočiva su čvršća od staklenih i imaju manje mogućnosti da pucaju. Najbolje su naočare od polikarbonata jer su one vrlo lagane, kvalitetne i otporne na ogrebotine. Uvek treba proveriti njihovu zakrivljenost, što se može jednostavno uraditi tako što se pređe pogledom preko papira s kvadratićima pri čemu se može primetiti nepravilnost linija koja nastaje zbog loših stakala.
Ne može se reći koliku UV zaštitu neke naočare pružaju prema njihovoj ceni, boji ili zatamnjenosti. Za to je potrebno obratiti pažnju na etiketu na proizvodu koja će garantovati tip i količinu zaštite. Najbolje ih je kupovati u optičarskim radnjama gde je sigurniji njihov kvalitet jer nije dovoljno da na deklaraciji piše „UV zaštita" već UV filteri moraju biti stvarno ugrađeni u staklo naočara. Međutim, nije dovoljna samo oznaka „UV zaštita" već "100% UV zaštita". To se može proveriti u bolje opremljenim optikama koje imaju aparat za testiranje naočara fotometar koji meri UV transmisiju.
Velika je verovatnoća da će problemi vezani za UV zračenje postati sve značajniji u narednim decenijama zahvaljujući smanjenju ozonskog omotača. Zbog toga treba sve veću pažnju posvetiti zaštiti očiju od UV zračenja što se prvenstveno može postići jednostavnim, sigurnim i ne mnogo skupim sredstvom - pravilnim izborom naočara za sunce, što podrazumeva maksimum zaštite, a tek onda modu. "
Prim.Dr. Suzana Manić
Ono na šta trenba isto tako obratiti pažnju je i izloženost kože suncu. Ukoliko se o tome ne vodi računa, od "bezazlenog" crvenila i izgorenosti, lako se može stanje kože dovesti do mnogo ozbiljnijeg i u gotovo 100% fatalnog ishoda - raka kože.
Pogledajte tabelu 2 i pronađite svoj "tip" kože. Da kažem da je u Evropi uobičajen tip kože II ili III
Tabela 1 predstavlja period između 10 i 15 sati, za svaki mesec - vrednost u minutama posle koje se javlja crvenilo kože tipa II.
Savet - ne krećite na vožnje - pogotovu one višesatne bez da niste namazali neku kremu sa dobrim zaštitnim faktorom. Sunce prži, a tek se zahuktava...