Uf, evo me

Juče ujutru oko 10 sam stigao u Niš vozom. Nažalost, nisam uspeo da se sretnem sa Tomislavom, jer sam ipak krenuo u radni dan.
Trebalo mi je skoro sat vremena da nađem pekaru, jedem i izađem iz grada. Kao što je očigledno, zapucao sam preko Ozrena za Sokobanju, u sajkotikov atar. Nije mi se išlo ka Toponici jer je to samo pravo, samo ravno i samo dosadno, posebno kada tačno na sever od Niša stoji brdo koje neće samo da se pređe... I na njemu Čegar, kao zgodan dodatni "izgovor" da se krene tuda.
Nišava i Žmaj
Pogled sa brda nazad ka Nišu
U selu Kamenica je skretanje za Čegar
Slike izbliza i iznutra su mi na foto aparatu, pa ih možda stavim kasnije.
E, od Kamenice počinje brrrrateeee uspon, mada nije predug.
Onda se stvari unormale
Pa se dođe do sela Cerje
E, taman kada sam se približio džadi za Sokobanju tj selu Miljkovcu, stvari su se odnormalile. U stvari, valjda je to što sam rešio da idem nestandardnim putem došlo na naplatu. Iju mama vidi blato!
Sine, to nije blato, to je blato do kolena.
Na svu sreću, desno, iza tog žbunja se silazi u šljivik. Ne samo da je šljivik bio suv, nego je bio prepun fenomenalnih šljiva a i ljudi koji su ih tresli i kupili. Rekli su mi da uzmem koliko god hoću, pa sam čučnuo i nakupio jedno kilo i po, dve.
Do Sokobanje je bilo još poprilično puta i to uz Ozren i ja bih za to standardno popio jedno 4 litra vode. Sa ovim šljivama, samo dva bidona od po 620ml. Milina. A šljive fenomenalne.
Preko Ozrena mi je delovalo kao da ima 50km, nikad kraja. Ali, saobraćaja nigde, put dovoljno dobar za bicikl, a predeli lepi
Na kraju sam se stuštio u Sokobanju, gde sam sa našim forumašem Sašom (sajkotik) seo u centar na pićence. Šteta je što nisam stigao malo ranije, jer bih seo negde da probam čorbicu, ali nema veze. Saša mi je rekao šta me otprilike čeka uz Rtanj, sačekao me dok sam kupovao sastojke za instant supu (viršle haha) i jogurt za doručak, a onda sam zaždio džadom uz Rtanj.
Poprilično brzo sam stigao do sela Nikolinac i krenuo da se penjem uz strmiji deo, kada je crnilo krenulo da se valja iza Rtnja, a vetar da postaje sve gori. Našao sam mesto koje je delovalo kao pristojno za nevreme i digao šator. To dizanje je bilo teško jer je vetar divljao a i kiša je već solidno padala, ali sam ipak uspeo da uđem u šator pre nego što je krenulo da puca i prašti.
Slike od jutros, sa mesta gde sam prespavao, kao bebica. Ok uz po koju petardu haha
Krenuo sam nešto kasnije, što zbog toga što mi je bilo lepo na tom mestu, što zbog toga što sam hteo da mi se šator malo osuši. Bicikl je bio mokar, a hteo sam da mu nauljim lanac čim se malo osuši, pa sam krenuo dalje uzbrdo.
Posle jedno 2-3km, bum. Propade noga, pogledam dole i vidim kako lanac pada na asfalt. Spojnica je uspela da zarđa praktično preko noći, kiša je sprala svo ulje i eto. Zamenio spojnicu, stavio kilo ulja (ima se može se nema se više spojnica) i nastavio.
Ovo sam kuckao dok sam u Boljevcu klopao i dopunjavao telefon.
Za par minuta nastavljam na sever, gde bi trebalo da bude još jedan susret, ali o tome valjda ne moram sve ja. Ali sigurno hoću, čim se desi.
Pozdrav svima!