Dobio slobodnih 5 dana.. i nisam znao na koju stranu. Od drugara dobijem predlog za Bosnu.. i otišao sam ka Sarajevu. Kao i obično.. ove sezone voz je idealno rešenje za preskakanje okolo Beogradskih saobraćajnica. Za sitne pare odmakneš 100-200km i elegantno započneš turu.
Neću mnogo da mrsim.. pa kao i obično foto izveštaj.
Ovoga puta vozom do Valjeva.
U Prićeviću kafenisanje u kultnoj kafani kod Branke
I dalje preko Pecke.
Tu sam više puta motao ali to je i najkraći put do Bratunca.
I noćio u selu Kravica u republici Srpskoj na istom mestu, tj kod istog čoveka gde je prošlog leta i Boris noćio. Čini mi se da i na istom mestu za onim stolom ispred prodavnice sede, piju pivo i grickaju semenke. Znači sve isto kao i sa Borisom.. samo godinu kasnije. Znači, selo u kom vreme stoji.
ujutro dalje ka Vlasenici..
Usput svraćam u Miliće.. predivna varošica.. maksimalno sredjena, koliko sam uspeo da shvatim uglavnom Rajkovom zaslugom, vlasnika rudnika boksita.
Ove fotografije napravljene su sa Rajkovog tornja visine 50 metara na čijem vrhu je restoran sa pogledom na grad.
Na putu ka Romaniji..
A od Vlasenice sledi motanje uzbrdo, veoma prijatno jer 70% puta ide kroz šumu.
U BiH slado u kornetu je 1km iliti 60 din.
Smerokaz u Sokolcu
I Romanija.. fina planina, jako čista.
I pred kraj dana stigoh u Sarajevo.
Odoh da spavam.. sutra na posao posle 5 dana skitaranja.. ostatak sutra.