Jump to content


Photo
- - - - -

Biciklom oko sveta -- www.snezanaradojicic.com


  • Please log in to reply
805 replies to this topic

#41 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 18 September 2011 - 10:05 AM

Ana i Stefan iz Piatra Neamta
(6-8. septembar)

Na ovom putovanju pozitivno me iznenađuju ljudi od kojih to najmanje očekujem, kao što je često slučaj i u životu. Neki stranci, negde u nekoj zemlji, koji mi nisu ni rod ni pomoz Bog, pruže mi tek tako ne samo smeštaj i krov nad glavom nego mi bez zadrše daruju i deo svog srca. Nemaju nijedan razlog da to učine -- jer teško da ćemo se ikada više sresti ili da ću biti u prilici da im uzvratim -- osim velike ljudskosti.

Ana je jedna od tih osoba, koje ću, verujem, pamtiti i po završetku ovog putovanja. Pronašao ju je Brajan, preko Hospitality cluba. Bila je jedina (i, mislim, prva uopšte u Rumuniji) s neke od društvenih mreža, koja nam je odgovorila. Već po načinu na koji je otpisivala na naše SMS-ove, u kojima smo se iuzvinjavalai što ćemo najverovatnije kasniti dan-dva, kada je jednostavno otpisivala "take your time", stekla sam utisak da je veoma praktična osoba. Informacija da ima bebu i da nije udata, koju sam pročitala na njenom profilu, išla je toj slici u prilog -- očito se radi o mladoj ženi koja, kao samohrana majka, nema vremena za gubljenje.

Došla je po nas u centar grada sa bebom, trinaestomesečnim Stefanom, malim melezom koji je rezultat ljubavi Ane iz Rumunije i Adea iz Kenije. Upounali su se preko intereneta i kada se ljubav rodila, Ade je doleteo u Pietra Nemat. U tom trenutku, Ana je iza sebe već imala jedan propali brak koji je trajao pet godina i, mnogo važnije i bolnije isksustvo od toga -- pokušaj da kao bebisiterka radi u Škotskoj. Bolnije, jer se ispostavilo da je u pitanju klasična trgovina belim robljem ili prostitucija -- Ana nije baš izričito to rekla, ali iz njene priče, čije delove nam je otkrivala naredna tri dana, to je bilo sasvim jasno. Ali, otom-potom. Ono što najpre saznajemo gledajući neodoljivo šarmantnu bebu kafene boje sa osmehom koji je u stanju da rastopi svačije srce, jeste da Stefanov tata nikada nije dobio priliku da se oženi Anom. Ona nije htela, verovatno poučena lošim iskustvom iz prvog braka.

"Ako me pitate koga bih izabrala, bebu ili muža, u svakom momentu bih vam bez premišljanja odgovorila da ovo bepče vredi svih muka koje sam preživela i da bih uvek njega odabrala," tako nekako je ponavljala Ana.

A vreme koje smo proveli sa njima dvoma i radost života koju smo s njima delili, uverili su nas da njene reči nisu samo izgovor ili samozavaravanje, kao što to pokatkad zna da bude. Stefan nas je očarao svojom dobroćudnošću i blistavim osmehom. Rado smo provodili vreme s njim, držali ga u naručju, igrali se, samo ga pazili u njegovoj sobi, omogućavajući Ani da se malo odmori. I nije nam bilo zamorno. Uživali smo u zajedničkim obrocima, koje smo Brajan i ja naizmenično pripremali, vodeći računa da hrana ostane nezačinjena kako bi i Stefan mogao da je jede.

Tokom našeg boravka u Aninoj nedovršenoj polovini kuće, koju deli sa ujakom, Stefan je imao i svoje prvo planinrsko iskustvo. Pretposlednjeg dana, Brajan, Ana i on otpešačili su par kilometara na brdo poviše grada. Kako se Ana samo radovala i koliko joj je značilo što je izašla iz svakodnevne rutine priredivši i sebi i bebi nešto novo i drugačije. Za tu priliku, odenula je Stefana u pravu planinarsku garderobu. Pa iako nije pešačio, dobro se pokazao, budući da je ostao budan sve do spusta, kada više nije mogao da izdrži nego je zaspao.

Vreme provedeno sa njima dvoma pamtićemo kao verovatno najopušteniji boravak u nećijoj kući, budući da nam je Ana, bez ikakve zadrške, ostavila ključeve od kuće a u nekoliko navrtata poverila nam je na čuvanje i najdragocenije što ima -- Stefana. Toliko poverenje zaista nas je dirnulo do dna srca.

A priča o Aninom životu ne može da stane u jedan tekst na blogu. Niti joj je ovde mesto. Ako ikada budem pisala roman o sudbinama ljudi koje sam upoznala tgokom ture, poglavlje o Ani biće nesumnjivo jedno od obimnijih i najzanimljivijih.

.

.

.
  • 0

#42 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 18 September 2011 - 10:07 AM

Efekti neobaveštenosti
9. septembar

Zbog dužine ture i brojnih predela kroz koje prolazimo, često ne stižemo da pročitamo ni osnovne informacije o onome što nas očekuje, pa neobavešteni lutamo uzduž i popreko zemalja, neobavešteni otkrivamo spektakularne vidike, neobavešteni ulazimo u znamenite gradove. Ali upravo zato, efekat iznenađenja lepotom je veći, potpuniji, snažniji.

Sve što smo znali pre ulaska u kanjon Bicaz bilo je da se nalazimo na granici Moldove i Transilvanije. Anina rođaka iz Piatra Naemta rekla nam je da ćemo proći kroz prilično lep predeo, što je i na mapi nazanačeno, ali nismo očekivali ništa ni približno onome što ćemo videti. Posebno što je izgledalo kao da se sve udružilo da nam taj dan učini jednim od onih za koje jedva čekamo da prođu: dosadna kiša koja čas pada, čas prestaje, pa taman kada obučemo kabanice i nepromočive pantalone, te nazujemo kamašne, ona se povuče pred suncem; velika vlaga koja verovatno prija samo našoj kosi, dok se naša tela preznojavaju kao u sauni; prilično uzak put usečen u stene, koji se prisilno sužava ogradama na svakih par stotina metara zbog popravki usled odrona, pa je saobraćaj usporen i znatno otežan; smanjena vidljivost zbog vremena i konfiguracije terena, tako da je sumrak i usred bela dana.

Ne znajući da upravo gledamo jednu od najspektakularnijih prirodnih lepota Rumunije, sledili smo reku Bicaz od podnožja planine do njenog vrha, kroz klisuru dugu osam kilometara pod konstantnim usponom od preko deset procenata, dok su nas s jedne strane pritiskale stene i gušile oštre serpentine, a s druge vukle nadole strmoglave litice. Iznenađenje je zamenilo ushićenje koje se povećavalo bezmalo sa svakim osvojenim metrom puta, smenjujući se sa udivljenim čuđenjem nad slikama koje nijedan fotoaparat ne može u potpunosti da dočara. Gubili smo dah zbog nestvarne lepote i ogromnog napora, koji ovde idu podruku, neodvojivi jedno od drugog, kao najlepša nagrada i cena koja se za nju plaća.

Jedino što smo znali je da nas na vrhu očekuje Crveno jezero, koje bi trebalo da bude kulminacija ove lepote, jer je nastalo prirodnim putem, nakon klizanja zemljišta koje je pregradilo reku. Ali kada smo dopedalali na skoro hiljadu metara nadmorske visine i ugledali ga, nismo osetili ni približno uzbuđenje kao zbog kanjona, ako čak nismo bili pomalo i razočarani. Pitam se da li bi bilo drugačije da ništa nismo znali ni o jezeru, da u mašti nismo unapred stvorili sliku punu velikih očekivanja.

.

.
  • 0

#43 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 19 September 2011 - 07:33 AM

Transilvanija
(10. septembar)

Ne moramo da konsultujemo mapu da bismo shvatili kako smo se nakon istočnih Karpata obreli u Transilvaniji. Razlika je toliko očigledna kao da smo se našli u sasvim drugoj zemlji. Drugačija je priroda, drugačija su naselja, drugačiji su i ljudi. Bilo da okrećemo pedale uzbrdo ili stiskamo kočnice nizbrdo, s obe strane puta pucaju otvoreni vidici na basen nekadašnjeg Panonskog mora. Naselja gube prepoznatljiv rumunski pečat sa kućama šarenih fasada koje su napola skrivene iza izuzetno visokih drvenih kapija, navrh kojih se gnezde ptice u za njih posebno predviđenim šupljinama. Ustupaju mesto zidanim kućama sa šorovima koje se nižu kao pod konac, u austrougarskoj tradiciji seoskih naselja. Svi javni nazivi, od tabli na ulasku u mesta do onih sa imenima ulica, ispisani su dvojezično, na rumunskom i mađarskom; i uglavnom prvo na potonjem. Ako njihovi žitelji, Mađari, potomci Saksonaca koji su ovde živeli od srednjeg veka, nisu toliko egzaltirani kada ugledaju prašnjave putnike na biciklima, a ono nisu ništa manje ljubazni kada ih upitamo za neki put ili pravac.

Nama je posebno zanimljivo to što prvi put ovde, u srcu "mađarske Transilvanije", srećemo bicikliste rekreativce. Grupica od pet-šest njih na trkačkim biciklima i u biciklističkoj opremi sustigla nas je na vrhu Sicaša, brda na padini nekadašnjeg vulkana. Nisu bili ni upola razgovorljivi kao njihovi susedi Rumuni, koji bi nas sigurno zasuli pitanjima da su nas tako pretekli na drumu, ali su nam se ljubazno javili i poželeli nam srećan put. No, ni nama nije bilo previše do priče. Uživali smo sami za sebe, odmarajući oči na zatalasanim linijama oivičenim obroncima Karpata što se razlivaju u izmaglici, ne znajući šta bismo odgovorili kada bi nas neko upitao šta nam se više dopada -- zatvorene karpatske serpentine ili otvoreni vidici Transilvanije. Rumunija je podjednako fascinantna u svim svojim različitostima.
  • 0

#44 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 01 October 2011 - 12:39 PM

Ili najpre ljudi?
12. septembar

Biće da smo ljudima ipak najviše oduševljeni. Nakon Mihali i Gregori, Danijela, Vladimira, Ane, te barem toliko onih koje nismo stigli da upitamo za imena ali koji su nas utvrdili u utisku da su Rumuni posebno naklonjeni putnicima, slučaj nas je doveo pred kapiju Magde i Mirče u mestu Hăghig.

Oboje su gradska deca, Magda iz Brašova, Mirča iz Cluj-Napoca. Pre tri godine odlučili su da napuste Brašov, gde su živeli, i dvadesetak kilometara van grada kupe staru kuću sa osam ari zemlje. Kada ne radi kao veb-dizajner (među njegovim referancama je i sajt http://www.bran-castle.com, o Drakulinom zamku), Mirča uči o organskoj poljoprivredi i održivoj energiji. Prve rezultate naučenog imali smo prilike da degustiramo -- paradajze s ukusom pravih paradajza, slatke i sočne, koje su njih dvoje uzgajali u svojoj bašti. Dali su nam punu kesu, sigurno tri kile ovih plodova, za poneti, a mi nismo mogli da odbijemo kada je tako ukusno.

Ali, da krenem redom. Pred njihovom kućom zaustavila sam se da sačekam dok Brajan napravi fotografiju crkve preko puta. Iz dvorišta se, naravno, odmah oglasio pas koji nije prestajao da laje -- rumunski psi su najgora napast koja se može zamisliti -- pa je Magda izašla da vidi šta se to dešava. Ugledavši me, mahinalno je na engleskom upitala da li mi treba vode.

-- O, naravno -- odgovorila sam, dajući joj prazne bidone.

U međuvremenu, pridružio mi se i Brajan, pa smo zajedno čekali pred kapijom da se devojka vrati. Ali umesto nje, na ulicu je izašao visok mršav mladić, duge kose i potpuno urbanog izgleda. Na savršenom engleskom započeo je priču sa nama: odakle smo, gde idemo, kakvi su nam planovi. Negde usred te priče, ponovo se pojavila devojka, noseći bidone s vodom i kesu punu organski uzgajanog paradjza -- najmanje tri kile.

-- Ako volite paradajz... -- nije dovršila rečanicu.

Da li volimo paradjaz? Brajan je naprosto lud za njim, a kada mu je MIrča otkrio da iza kuće ima nekoliko leja ovog povrća, morao je da ode i vidi kako to izgleda.

I tako je počelo druženje koje će se pretvoriti najpre u poziv na kafu, pa na večeru, potom i na konak. A oko improvizovanog baštenskog stočića, ometani trima mačkama i dvama psima koji su uporno pokušavali da obore naše boce s pivom i tanjire s mezama, pleli smo niti naših priča u toplo poznanstvo koje će nas grejati dugo nakon što budemo otišli odavde.

Iako je u staroj kući dovršena samo njihova spavaća soba, nebrojeno puta pokušali su da nas nagovore da je podelimo sa njima -- jer gde ima mesta za dvoje, ima i za četvoro. Ali istrajno smo odbijali i na kraju su se nerado složili s našom odlukom da postavimo šator u bašti.

A ujutru, po našoj želji, mamalega brindizi -- rumunska verzija kačamaka. Uz kafu, još po čašica razgovora, a onda se opraštamo, razmenjujemo mejlove i odlazimo ljubeći se kao dragi znanci. A bili smo zastali samo da Brajan fotografiše crkvu preko puta.



Od Vlad(ara) do vampira
14. septembar

Bran svakako nije ni Brajanov ni moj najomiljeniji grad u Rumuniji, niti je Drakulin zamak najinteresantnije mesto koje smo želeli da posetimo, ali, kada smo se već zatekli usred Transilvanije, nekako se činilo neminovnim da ga obiđemo.

Tako smo, poput hiljade turista koji hrle da razotkriju misteriju zvanu Drakula Vlad, ušetali u zamak u kome je on zapravo bio samo jedan od stanovnika. Prateći vrlo iscrpna objašnjenja na rumunskom i engleskom, koja su postavljena u svakoj prostoriji zamka, neupućeni posetilac (poput nas) zbilja će steći kompletan uvid u istorijat zamka, u značaj koji je imao kao utvrđenje u srcu Transilvanije, kao i u to kako je legenda o Drakuli zapravo nastala. Krivi su pisci, u ovom slučaju Brem Stoker koji je živo predanje o jednom od najsurovijih vladara svog doba pretočio u pravi bestseler.

Što se pak samog zamka tiče, nije ostavio poseban utisak na nas. Obišli smo sve prostorije i sve to uredno zabeležili na fotografijama, ali tokom dvočasovne posete nijednom nam se nije oteo uzvik oduševljenja. Zapravo, jeste jednom, i to meni, kada sam prvi put prošla kroz ulazna vrata, visoka jedva 170 cm, a ubrzo se ispostavilo da nijedna nisu viša. Ala su bili niski ovi rumunski velikaši i krvopije!

Fotke su na linku: https://picasaweb.go... ... nsilvanija
  • 0

#45 chamade

chamade
  • Members
  • PipPipPipPipPipPipPipPipPipPip
  • 4412 posts
  • LocationBeograd

Posted 01 October 2011 - 02:32 PM

Davno,kao klincu želja mi je bila da obidjem svet. Iako će to verovatno i ostati pusta želja,zahvaljujući tebi mogu je ostvariti bar na ovaj način. Ti ćeš biti naše oči na ovom putu.
Tek da znaš,i mi uživamo i to mnoooogo u ovom tvom lepom putovanju.
Svaka čast,za ovo pored sreće treba i velika volja i petlja.
Samo napred n2:thumbsup
  • 0
…oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
https://picasaweb.go...208760685671353

#46 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 01 October 2011 - 02:59 PM

Davno,kao klincu želja mi je bila da obidjem svet. Iako će to verovatno i ostati pusta želja,zahvaljujući tebi mogu je ostvariti bar na ovaj način. Ti ćeš biti naše oči na ovom putu.
Tek da znaš,i mi uživamo i to mnoooogo u ovom tvom lepom putovanju.
Svaka čast,za ovo pored sreće treba i velika volja i petlja.
Samo napred n2:thumbsup


Hvala, Chamade! Nadam se da ću ostvariti i moju i tvoju želju, a verovatno i mnogih drugih. Najtežće je, u stvari, krenuti, posle sve samo dođe na svoje :)

Lep pozdrav iz predivne Rumunije!
  • 1

#47 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 01 October 2011 - 03:01 PM

Dok ne napšišem tekstove, još dve galerije: iz najlepšeg grada do sada -- Sigišoare, te sa dva najviša uspona -- čuvenog Transfagarapšana i još više, Transalpine ili Urdele prevoja. Pa nek neko posle kaže da i ženski bajkeri nemaju petlju :)

https://picasaweb.go... ... skaBastina

https://picasaweb.go... ... ansalpina#
  • 0

#48 chamade

chamade
  • Members
  • PipPipPipPipPipPipPipPipPipPip
  • 4412 posts
  • LocationBeograd

Posted 01 October 2011 - 06:38 PM

Koliko sam video na prvoj strani,pravićeš pauzu u Bgd pa nastavljate dalje.
Ovo može biti kao predlog-da se skupimo i da vas ispratimo donekle kad odlučite da nastavite put ka jugu. Samo nas obavesti,nadam se da će biti voljnih za ispraćaj.
  • 0
…oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
https://picasaweb.go...208760685671353

#49 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 02 October 2011 - 06:16 PM

Koliko sam video na prvoj strani,pravićeš pauzu u Bgd pa nastavljate dalje.
Ovo može biti kao predlog-da se skupimo i da vas ispratimo donekle kad odlučite da nastavite put ka jugu. Samo nas obavesti,nadam se da će biti voljnih za ispraćaj.


O, hvala! Verujem da će neki drugari voziti sa mnom (ili sa mnom i Brajanom, još nije izvesno da li ćemo produžiti skupa na jug). Podrška mnogo znači, zaista!
  • 0

#50 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 02 October 2011 - 06:18 PM

Sigišoara
16. septembar

Umalo se desilo da zaobiđemo Sigišoaru. Nije nam bila baš usput, niko nam nije odgovorio sa neke od internet lista za besplatan smeštaj, a ja nisam mogla da se setim šta je to toliko bitno u tom gradu zbog čega sam ga stavila na moju listu "must to see". Ipak, na Brajanove obazrive pokušaje odgovaranja od skretanja sa rute (koja je od Fagaraša logično vodila ka Transfagarašanu), tvrdoglavo sam istrajavala u nameri da izvozimo dodatnih stotinak kilometara, samo da bismo je posetili.

Postoje gradovi u koje se putnici bezuslovno zaljubljuju bez obzira na to koliko im se ukusi razlikuju. Njihov šarm dotiče nešto arhetipsko u nama, pa nam se njihove ulice i fasade čine nekako prepoznatljivim, kao zaboravljene slike koje smo nekada, u nekom drugom životu, prelistavali pred našim očima. Srednjovekovne saske kuće koje stilski i po koloritu neodoljivo podsećaju na dečije crteže, krovni prozori nalik na radoznale oči koje vas posmatraju odozgo dok gulite svoje đonove po kaldrmi starog grada, sat-kula navrh brda do kojeg treba ispešačiti dugim, pokrivenim drvenim stepenicama, dominikanska crkva iz 13, škola iz 17. veka... i, da, Drakulina rodna kuća, danas kafemuzej, gde smo popili pivo.

Sutradan smo Sigišoaru prepešačili uzduž i popreko, neumorno škljocajući fotoaparatima u pokušajima da makar deo njenog šarma zabeležimo za dane kada ćemo živeti od ovakvih uspomena. A malo je nedostajalo da ih propustimo.
  • 0

#51 negas

negas
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 450 posts
  • LocationKako kad !

Posted 02 October 2011 - 10:32 PM

Auuuuu uspon na Transfagarašan, a uuuuuu koji uspon, koja priroda auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu - svaka cast, jel je to pu od grada Brasova pa ka Sigišoare pa ka vrhu, ili :?:

Na ridewithgps.com nadjoh Brasov, nadjoh Sigisoaru, ali ne znam kako da nadjem ovaj uspon na Transfagarasan :?:

Put ima radno vreme , ono od 7-21h ajd zimi, al zasto i leti :?:(verovatno zbog zveri #-o ) Al ok, nemora da odgovaras, ako nemas kada. U svakom slucaju, uvek citam putpois, stvarno je sve vrhunski i rec i slika, kapa dole, stvarno svaka cast =D> . Nacicu na mapi :wink: ...
  • 0

#52 negas

negas
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 450 posts
  • LocationKako kad !

Posted 02 October 2011 - 11:15 PM

Nadjoh celu mapu, ali tamo ima vise jezera i jedna tunel, pa ne znam na koje ste vi naisli. Najvece je jezero posle mesta mesto Buda-tako pise na mapi, i zove se Barajul Vidraru . Ima li nekih planinarskih domova gore :?: U koji grad ste se prvi spustili nakon ovog uspona :?:

Kako videh Vi ste penjali ovo:

http://ridewithgps.com/routes/747316
  • 0

#53 chamade

chamade
  • Members
  • PipPipPipPipPipPipPipPipPipPip
  • 4412 posts
  • LocationBeograd

Posted 03 October 2011 - 01:28 PM

Ja sam trazio na google earth,ali bez uspeha-steta jer na g.earth ima mnooogo slika.
Mozda je Negas pogodio rutu.
  • 0
…oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
https://picasaweb.go...208760685671353

#54 chamade

chamade
  • Members
  • PipPipPipPipPipPipPipPipPipPip
  • 4412 posts
  • LocationBeograd

Posted 04 October 2011 - 10:22 AM

Našao!!!
Negas,trebalo bi de je transfagarasan bas to sto si ti oznacio. Ukucaj na google earth ''cartisoara'' i daće ti bas početak transfagarasana koji ide do vrha ali se kroz tunel probija na vrhu i ide sa druge strane do nekog jezera. Ima dosta slika i odlične su.
Bas i mene zanima zbog čega je otvoren samo od 7-21...mozda je to vreme za tunel na vrhu,a put kao i svaki put...otkud znam.

Pauza-Snežana,baš ti zavidimo. Predeo je blago rečeno fantastičan.
  • 0
…oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
https://picasaweb.go...208760685671353

#55 negas

negas
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 450 posts
  • LocationKako kad !

Posted 04 October 2011 - 07:35 PM

... Ukucaj na google earth ''cartisoara'' i daće ti bas početak transfagarasana koji ide do vrha ...


Brate, sad videh...koja priroda sunce ti, mogu da zamislim koji je tu vazduh...a radno vreme sigurno ima zasto. E sad, zimi ok, ako su snegovi, pa razmisljaju da moze neko da se zaledi, pa je otezano spasavanje, ali leti je cudno. Jedino zbog zivotinja koje se krcu mozda vise nocu...ne znam...lupam... :?
  • 0

#56 chamade

chamade
  • Members
  • PipPipPipPipPipPipPipPipPipPip
  • 4412 posts
  • LocationBeograd

Posted 05 October 2011 - 09:08 AM

Neko je tamo bio...Snežana će nam reći kad se ukluči u program :D
  • 0
…oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
https://picasaweb.go...208760685671353

#57 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 11 October 2011 - 02:39 PM

Najpre, ne radi mi komp (piece of sheat) već skoro mesec dana pa zato slabo auiriram informacije.

Kad je reč o Transfagarašanu, uspon počinje od mesta Cartisoara (severna strana) i završava se na jugu, nakon jezera i tunela na vrhu, posle kojih sledi dug spust.
Transfagarašan je otvoren od sredine juna do početka oktobra, a radno vreme je to koje ste naveli -- a zašto, nemam pojma.
Put je izgradio Čaušesku u strahu odruske armije,a da bi rumunska teška artiljerija mogla brzo da sepovuče ui planine. Takođe, eleo je da nadmaši uspon Transalpina, koji je viši, ali je tek ovog prolećas afaltiran (i verovatno smo biulimeđu prvim cikloturistima kloji su se uspeli po novom drumu).Ovde je višeinformacija ooba uspona:


http://en.wikipedia....

http://en.wikipedia....alpina_(DN_67C)


Inače, danas smo stigli u Oršovu i sutra prelazimo granicu. Nećemo Dunavskom rutom za BGD, nego ćemo preko Homolja, Kučaja... ka Beogradu, jer volimo planine i dirt roads :)

Pozdrav svima i hvala na čitanju!
  • 0

#58 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 12 October 2011 - 09:38 AM

Sve je to od lošeg vina?
19. septembar

Zabeležili smo verovatno najkraću dnevnu kilometražu u istoriji cikloturizma — svega tri kilometra! Toliko nam je trebalo da izađemo iz Sigišoare i dopedalamo do prvog zemljanog puta kojim smo se spustili na neku livadu, bacili podloške na travu i sručili se na njih.
A sve je počelo prilično veselo, kada smo prethodne večeri kupili namirnice da spremimo grčku salatu; uz nju, naravno, crno vino, a desert nam je došao neplanirano, u vidu lubenice koju nam je poklonio prodavac ispred marketa. Šta od toga nije valjalo, ne znamo, ali usred noći Brajana su probudili jaki stomačni bolovi, a ubrzo za njim, i ja sam morala da trčim do kupatila u kamp-naselju gde smo bili smešteni.

Ujutru smo se osećali nešto bolje pa smo odlučili da krenemo. No, očito nismo stigli daleko.

Tri kilometra od Sigišoare, na livadi koja je šibljem i drvećem zaklonjena od glavnog puta, prespavali smo skoro ceo dan. Predveče smo se podigli koliko da postavimo šator i prebacimo se unutra, a onda smo ponovo pali u okrepljujući san iz kojeg se nismo budili šesnaest sati. Ali zato smo sutradan bili (skoro) kao novi.

I biće da je za sve krivo loše vino, jer u slučaju trovanja hranom ne bismo se provukli tako lako.
  • 0

#59 pauza

pauza
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 646 posts
  • LocationBeograd

Posted 12 October 2011 - 09:39 AM

Transfagarasan
21-22. septembar

Priblizavamo se masivu sto se mocno izdize ispred nas kao da izranja iz ravnice koja je nakada bila dno Panonskog mora. Najpre ga vidimo kao u izmaglici, a onda kilometar po kilometar po makadamu i zemljanom putu koji povremeno izrasta u asfaltni, sve nam je blizi i jasniji. Boje pocinju da se prelivaju od crne do svetlosive i na licu masiva postupno se ocrtavaju linije pojedinacnih planina. Jedna za drugom, kao da istupaju korak napred, koliko da (nam) se poklone i onda opet vrate u vrstu. Magija koja se radja pred nasim ocima.

Transfagarasan — jedan od deset “must ride” svakog bicikliste. San onih koji su njegove pasove videli na fotografijama, plan srecnika koji su se uputili ka njegovom podnozju s pogledom uprtim u naizgled nedostizni vrh, ponos onih koji su se njime uspinjali i spustali.

Rumuni kazu da je Transfagarasan najbolji i najlepsi od svih njihovih puteva. Izgradjen je pocetkom sedamdesetih godina proslog veka, za slucaj da rumunska teska artiljerija mora da se povuce duboko u kopno zbog ruske agresije, a s megalomanskom idejom Caushekua da nadmasi najvisi rumunski pas — Urdele (Transalpina). Dugacak je oko pedeset kilometara, a skoro tacno pola je uspon i pola spust, s koje god strane da se krene — sa severa ili s juga.

Spremni smo da ga zagrizemo. Prethodnih par dana premostili smo niz problema — od pokvarenih stomaka, do polomljenih prednjih i zadnjih nosaca bisaga (treci-cetvrti put od pocetka ture). Cini se da smo do veceras sve prebrodili i uspesno sanirali, te da cemo ujutru spremno “napasti” mocne prevoje.

Imam utisak da je Transfagarasan vrhunac ove ture, dugo cekani uspon za koji smo se i nehotice sve vreme pripremali. Osecam se nekako svecano, pa ujutru, pomalo u sali, ali vise u zbilji, biram da obucem odecu za “izlazak”, koju cuvam za posebne prilike.

Uspon pocinje od mesta Cartisoara i do Balea Cascada ima trinaest kilometara. Pedalam lagano i stajem mnogo puta shto da dodjem do daha (Brajan je daleko isprednjacio), shto da fotografisem neverovatne pejzaze. Kraj spomenika podignutog u znak secanja na cetrdeset radnika koji su poginuli tokom gradnje ovog puta, pravim duzu pauzu. Dosadni roj musica, koji me prati od pocetka uspona, ne da mi mira ni sada. Pricam sa nekim Rumunima koji su izasli iz kola da se fotografisu kraj spomenika i doslovno se stidim sto jedva provirujem iz oblaka zunzara oko moje glave.

Napokon stizem do prvog “vrha” (na oko 850 m/nv), kod vodopada Balea. Na platou pored puta brojne tezge sa suvenirima, secerlemama, rumunskim poslasticama, napicima. Brajan me tu ceka sa zalihama slatkisa, koje slistimo u slast. A onda, pedalaj dalje.

Odavde zapravo pocinje ono pravo — brojni prevoji, serpentine nalik na meandre koji se lagano uspinju do vrha i jezera Balea. Za razliku od prve polovine puta, vidici su sada otvoreni prema niziji, nekadasnjem dnu Panonskog mora.

Negde oko petog kilometra ovog dela (a osamnaestog kilometra uspona) pocinjem da osecam strasan umor. Pogledam uvis, ka vrhu, gde se izdizu dve kucice, i pomislim kako nema sanse da dopedalam do gore. Aaaaaaah, zasto je toliko strmo!

Ali ima neceg oslobadjajuceg i ujedno hipnotisuceg u ritmu ponavljanja okreta pedala, uprkos strmoj uzbrdici i brzini od jedva pet kilometara na sat. Skoro omamljena, pratim taj mehanicki ritam, bez ijedne misli u glavi, i vozim kao u transu. Cini mi se da bih ovako mogla doveka, dok me snaga ne izda kao kakvog biciklistickog Filipida. Kada se ritam narusi i umor me prozme od vrhova noznih prstiju do poslednje vlasi na glavi, pocnem da ponavljam u sebi: “Mozes ti to, izdrzi!” I tako doslovno metar po metar, osvajam preostalih sest, pet, cetiri, tri, dva kilometra. Na svakom prevoju pomislim kako vise necu moci, a onda ipak nekako nastavim.

Transfagarasan je toliko velicanstven da mi se cini izdajom ako odustanem. Ne znam mnogo o Causeskuu, sem da je bio straobalan diktator i da je neslavno skoncao, ali po glavi mi se mota samo jedna (verovatno gresna) misao: samo zbog ovog puta, zbog ove lepote koju je ostavio kao plod svojih megalomanskih ambicija, treba mu oprostiti mnoga zlodela.

Planine su uvek poput umetnickih slika, prirodnih galerija, ali retko gde postoji mogucnost da ih pohodite, ophodite i obgrlite sa svih strana, kao u kakvoj virtuelnoj igrici, gde se kruzi piramidalno od podnozja do vrha. I zbog toga, zbog pregoleme lepote i teske muke, na momente osecam toliku srecu da pocinjem da se smejem naglas.

Od prvog trenutka pre sest-sedam godina, kada sam prvi put citala o ovom prevoju i videla ga na fotografijama, zelela sam da ovde vozim. I evo me sada ovde, skoro na vrhu, sa kojeg mi mase Brajan. Jos samo tri krivine, jos manje od kilometra, svega petsto metara, napinjem poslednje snage i — CILJ! Pustam bicikl da padne, skacem i grlim Brajana. Uspela sam! Gledam dole i ne mogu da verujem da sam sve to izvozila.

Fotografisemo se, rucamo i posle kraceg odmora krenemo na drugu stranu masiva. Iznenadjeni smo da se prolazi kroz tunel, ali najvece iznenadjenje nas ocekuje nakon izlaska iz tunela, kada ugledamo prevoje na drugoj strani, kojima cemo se vise od dvadeset kilometara spustati nizbrdo. Ludilo od spusta! Vozi, Misko!!!
  • 0

#60 negas

negas
  • Members
  • PipPipPipPipPip
  • 450 posts
  • LocationKako kad !

Posted 12 October 2011 - 04:18 PM

Dakle pogodismo mi rutu kroz Transfagarašan!

E sad, ja to razumeh ovako, da kazem prosto: Transfagarašan je planina, ili taj potez gde je put, a njegov najveci, tj njegov vrh se zove Transalpina.

Dakle, treba doci do njega iz Srbije autom, tj do na primer do grada AVRIG - nekako mi je on najblizi ako se ide iz pravca Temisvara. E onda odatle penjati drumasem uspon i proci kroz cuveni tunel i doci do Pitestija! Au koji bi to dozivljaj bio, i to jos da se vozi u Julu/avgustu.

Dakle to mi je zadatak, da se popnem tamo drumasem :wink:

Bilo bi dobro da se tuda vozi neka drumska biciklisticka trka!

Sve je super i slike i sve...

Da li ce biti jos slika tj dopuna kada se vratite u bg :?:

VpozZzzz
  • 0




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users