Elem, da zaokružimo priču. Provozasmo se nekoliko dana po severu Kosova. Hvala Bobanu na dobrodošlici i logističkoj podršci
Na Kosovo se ulazi i izlazi bez problema, jedini baksuz koji može da vam se desi (ako idete automobilom) je da bude gužva na punktu Jarinje, što je nas mimoišlo. Magistrala koja vodi do Leposavića i Kosovske Mitrovice je solidna, široka i bez velike frekvencije, a vozačka kultura (mada nas je Boban upozorio na suprotno) iznenađujuće dobra. Jedine registracije koje nas nisu obilazile uz prethodno upozorenje i u širokom luku su bile BG i NP
Leposavić je bio baza. To je sada praktično univerzitetski gradić, sa nekoliko fakulteta, studentskim domom i gomilom studentarije po ulicama i lokalima, i sa bezbroj sitne, uredne dece koja predveče, sa roditeljima, preplave mesto.
Vozili smo dva dana do Banjske, gde je manastir iz 14. veka, a ispod njega sjajan spa centar sa bazenima, jedan dan do Raške, gde nas je Željko, drugar sa Čikera, divno ugostio, a poslednjeg dana popeli smo se iz sela Lešak do manastira u selu Vračevo, gde smo pozvani na kafu. Na moje izvinjenje što sam u bermudama, jer smo brat i ja nosili samo jedne pantalone pa naizmenično ulazili u objekte gde bi drugačije bilo nepristojno, iguman je rekao - pa ne može se bicikl voziti u pantalonama
S njim smo dugo pričali, čuli jezive ratne priče iz 1999-e kojih nije bilo po našim sredstvima informisanja. Najsimpatičniji detalj je bio kad nije mogao nečega da se seti, pa je rekao - malo sam ZABAGOVAO od korone
Stalo je baš puno priča u tih nekoliko dana. Ono što je opšti utisak - srdačni, topli, kulturni, pristojni ljudi. Valjda su im sve džukele otišle gore
I da, sjajna i jeftina hrana u restoranima. Kafa u lokalima pedesetak dinara. U prodavnicama je isto ili neznatno skuplje nego kod nas.
Ono što jesam naučio - o Kosovu i Kosovarima nema prava da priča niko ko tamo nije bio. Uglavnom, srdačna preporuka za biciklističku posetu.