Ko se brda boji još? (2. deo)
#61
Postavljeno 18 August 2019 - 07:46 AM
Tu sam doručkovao i popio kafu pre nego što sam krenuo.
Spavao kao top, onaj bungalovčić je sjajan, krevet veliki.
Sad sam već u Srbiji, idem uzbrdo (šokantno, znam )
#62
Postavljeno 18 August 2019 - 05:28 PM
Vrlo brzo sam ušao u Srbiju, prošao kroz Mokru Goru i krenuo da se lagano penjem Tu sam naleteo na centar špijunskih aktivnosti
a mogao sam da vidim i predeo kro koji sam upravo prošao, sa Mokrom Gorom u daljini.
Onda se prođe kroz par tunela i siđe se u zaravan na kojoj sam sreo Grzegorza. Evo ga
Kada smo se upoznali i on rekao otprilike Grzmljfrž, ja sam valjda rekao "a?' na šta se on nasmejao i rekao da se zove Gregor ali u poljskoj varijanti. Grzegorz je solidno debeo i ima veeliki stomak. I cikloturer je, a trenutno ga put vodi upravo suprotno od mene - Višegrad, Foča, Plužine i Žabljak. Voleo bih da ga vidim kako gusla uz onu liticu iznad Pive, jer mi toliki stomak i toliko telo generalno ne idu uz takve napore. Ali eto, nije sve kao što zamišljamo, a on u ove krajeve dolazi već treću godinu zaredom.
Onda sam skrenuo levo i krenuo da se penjem. Put je bio poprilično bezveze i nezanimljiv, sve do raskrsnice gde se bira B.Bašta ili Mitrovac, gde sam ja krenuo za Mitrovac a put je istog momenta postao prelep.
S obzirom da nisam mnogo žurio, ova vožnja mi je baš prijala, iako je sunce bilo izuzetno jako. Očekivao sam, tj to mi je bio plan, da nadjem neki prijatni restoran, na lepom mestu, i tu klopam pre nego što nastavim i negde dignem šator. Eh, planovi... Sve je ispalo naopako. U Mitrovcu postoji samo jedan restoran i bio je pun. Tada sam već bio gladan i oran da pojedem vola. Ali šta da se radi, zajezdim ja brzinom neznanom čoveku prema Perućcu, jer znam da dole ima klope. Evo slika
Spustim se ja u dolinu hrane, kad ono svi restorani puni. Nedelja popodne, valjda. Makar je Vrelo tu
Moj problem je bio što sam bio ubeđen da ću naći restoran, pa nisam pomišljao da napravim nešto na brzinu, a još imam svega po malo u bisagi. Kada sam shvatio da sam izvisio i u Perućcu, bilo je kasno - snaga je nestala i noge su postale preteške. Između kuvanja rezanaca na livadici i mučenja do B.Bašte, izabrao sam ovo drugo. Našao neki express restoran sa gulašom i pire krompirom, a onda našao i hostel. Lepa i čista soba sa šest kreveta, ali sam sam, i lepa terasa, kuhinja i ostalo.
Nekako se dan tj moj plan okrenuo naglavačke zbog mog planiranja bez osnove, ali nema veze. Vožnja Tarom, onoliko koliko sam imao prilike trenutno, je bila baš prijatna i to mi je najvažnije. Sada odmor i spavanje a sutra... Pa, postoje tri verzije kako završiti turu tj kojom deonicom, a svaka bi mi bila prvi put jer ovde nikada nisam bio. Vožnja Drinom, prelazak Debelog Brda ili prelazak preko Kadinjače pa na Užice i možda Požegu. Imam trenutnog favorita, ali odluku ostavljam za ujutru kada popijem kafu.
Pozdrav!
#65
Postavljeno 19 August 2019 - 07:30 AM
a onda krenuo niz Drinu. Očekivao sam da ću voziti uz reku - ne znam zašto, valjda zato što bih voleo da je tako - ali prvi kilometri su bili drugačiji i reku sam video samo par puta.
Videćemo kada krenem uzbrdo, jer plan je da idem uzbrdo.
Danas apsolutno nigde ne žurim, idem lagano pa kada stignem - stignem.
#67
Postavljeno 19 August 2019 - 10:58 AM
https://picasaweb.go...208760685671353
#68
Postavljeno 19 August 2019 - 11:12 AM
Sad sedim na pumpi i tamanim Frikomov kornet vanilu
#69
Postavljeno 19 August 2019 - 04:14 PM
I, na kraju, slika sa žezničke stanice u Valjevu, jer se vozom vraćam za Beograd.
Tako se i ova tura završila, a koliko mi je divno bilo ću ostaviti sebi da se podsećam narednih dana i nedelja. Hvala svima koji su mi pravili društvo - kroz komentare ovde ili na druge načine, ali svima koji su pratili šta se dešava kroz ova moja javljanja.
Nego, stavio bih sliku iz voza, ali mi je dotični pobegao za 30ak sekundi
Prošle godine je voz kretao u 17h, pa sam ja lagano pedalao kroz Valjevo i onda otišao da na šalteru kupim kartu - jer sam mislio da imam vremena i da uštedim neki dinar. Onda mi je čovek za šalterom rekao da voz više ne kreće u 17h i da je polazak već najavljen, pa sam brže-bolje seo na bajs i obišao zgradu stanice, samo da bih gledao kako voz polako kreće... Sledeći je u 20:30.
Gubim vreme pod platanima jedući teleću čorbu i pijući Valjevsko točeno. Šta da se radi...
Pozdrav svima! Biće još fotki kada se opasuljim, verovatno sutra.
#72
Postavljeno 19 August 2019 - 05:15 PM
Bravo za turu i ceo izveštaj maltene uživo!
#74
Postavljeno 19 August 2019 - 06:40 PM
Nije ti tesko ni ovako pod platanima! Uzivaj, koliko smo i mi u tvojim izvestajima i fotkama.
Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk
Ne samo da mi je bilo fino pod platanima, nego sam poslednjih 40-ak minuta proveo pričajući sa Simeunom, koji je trenutno u Valjevu i nije ga mrzelo da dođe do železničke stanice. Baš mi je drago da smo se upoznali, a i momenat je pravi - čini kraj ove ture još lepšim.Eto, bar si proveo još par lepih sati u Valjevu, kad si već zakasnio. Mogao si i na Gradac malo da se osvežiš!
Bravo za turu i ceo izveštaj maltene uživo!
#75
Postavljeno 19 August 2019 - 07:40 PM
#77
Postavljeno 19 August 2019 - 09:54 PM
Makarije, Brooks se za sada pokazuje odlično. Kupio sam ga jer sam hteo sedište sa kojim mogu da vozim ceo dan, danima, bez uloška, tako da otkad sam ga uzeo vozim isključivo u običnom vešu i bermudama. Nemam apsolutno nikakvih problema. Oseća se tvrdo i svaki dan par puta ustanem u vožnji i vozim stojeći po 5-6 sekundi, i to je sve. Sad sam proverio i sa njim sam prešao neki kilometar ispod 1900km.
#78
Postavljeno 20 August 2019 - 08:35 AM
Evo rute kojom sam prosao. Zanimljivo je kolika je razlika u ukupnim visinskim metrima - bas ohoho. Orux maps, kojim sam snimao rutu, daje 14559m.
RideWithGPS: https://ridewithgps.com/trips/38807599
Strava: https://www.strava.c...ties/2633721142
Ali brojke stvarno nista ne znace kod ovakvih tura, barem meni, jer njih cu prve zaboraviti.
Cim stignem stavicu jos fotografija, verovatno jos u toku dana jer sutra vec krece masina svakodnevnog zivota.
#79
Postavljeno 20 August 2019 - 11:15 AM
Evo još malo slika.
Prvi dan.
Ja pojma nisam imao da je počeo sabor trubača u Guči. Rešio sam da idem tim dužim i težim putem (umesto pravo kroz Arilje do Ivanjice) iz čistog hira, odnosno da bih mogao da kažem da sam bio i u Guči jer ko zna kada bih kroz nju prošao ako ne ovaj put. Kroz grad sam prošao pre podne i primetio sam da ima ljudi ali, sve dok nisam začuo trubu, nisam shvatio razlog.
Na putu Guča - Ivanjica ima sela sa lepim kućama, pa sam često zastajkivao i gledao ih, a kada me nije mrzelo i slikao.
Prvi dan se završio velikom srećom po mene, jer sam naleteo na Zorana Aleksića i prespavao na njegovoj livadi iznad puta. Da se to nije desilo, verovatno bih se vozio po mraku niz Goliju a to bi bilo baš nezgodno.
Drugi dan.
Dve stvari ću zapamtiti: Jedna je vožnja ibarskom magistralom po nesnosnoj vrućini, a druga je odlično mesto za šator koje sam našao. Kada sam krenuo iz Raške, plan mi je bio da dodjem do sela Trnava, jer sam tuda prošao u maju i sećam se da je bilo dosta livade (iako je kraj već strm). Kako sam prolazio kroz donji deo sela i taman pre crkve, sa desne strane sam video veliki komad sveže pokošene livade, potpuno ravne. Sa leve strane je bila kuća na čijim stepenicama je bila žena sa dvoje male dece, pa sam je pitao da li zna čija je livada i da li je u redu da tu dignem šator za noć. Ona je uzela mobilni i dobio sam odobrenje za minut. Naravno, celo selo je odmah znalo da sam tu i ljudi su prolazili da pogledaju, a neki su me pozvali i na kafu. Da nisam bio toliko umoran i da sam mogao da sebi dozvolim da legnem tek oko 22h, prihvatio bih poziv. Ali, sa usponom na Odvraćenicu narednog dana po vrelom suncu, trebao mi je dodatni odmor.
Treći dan.
Treći dan mi je bio najteži. Najveći deo uspona sam odvezao poprilično lako i bez prevelike muke zbog vrućine, ali me onda najednom stiglo i ostatak uspona se sveo na vožnju od jednog hlada do drugog i čestim pauzama od po 10-15 minuta samo da bih se malo ohladio. Problem je što je taj gornji deo deonice okrenut ka jugu, pa je teško i naći hladovinu.
Poseban momenat za mene je bio kada sam došao do sela Kuti, i do kuće pod čijim krovom sam se sakrio u maju od ledene kiše. To je ova kuća
Nakon toga ide deo sa najstrmijim delom i tu se smenjuju znaci sa 12-14%. Ali su zato i vidici najlepši.
Nakon toga sam se sjurio u Odvraćenicu, a taj spust je bio taaaaako dobar jer je sasušio sav znoj sa mene u roku od 20 sekundi - to je baš dobra nizbrdica, iako nije preterano duga.
U vezi sa česmama na usponu. Ja se baš mnogo znojim kada vozim i, samim tim, pitanje vode mi je od najveće važnosti. Kada sam išao ovim putem u maju, primetio sam bio samo jednu operativnu česmu a i ona je bila skroz na dnu, na par kilometara od Raške, pa prema tome poprilično nebitna.
Na usponu od Raške do Odvraćenice ima, koliko sam ja uspeo da ih izbrojim, četiri česme. Jedini problem je što je, za moje potrebe, rastojanje izmedju prve i druge česme malo veće. U stvari, drugu česmu teško da ljudi i primete - ja sigurno ne bih da nisam slučajno čuo nekakav žubor i pošao da proverim odakle dolazi. U pitanju je stajalište sa leve strane puta, na ovoj krivini
a česma je u stvari samo jedno crevo koje je provučeno kroz komad drveta i stoji na samom rubu onog žbunja desno od mog bicikla. Tako da, realno, pitanje je rastojanja izmedju prve i treće česme, a treća česma je iznad sela Plešin. Teško ju je ne primetiti, mada ona nije radila u maju. Evo je skroz levo
Poslednja česma je skoro na samom vrhu i takodje je nemoguće ne primetiti je jer je velika
Ništa lepše nego kada nenadano dobiješ neograničenu količinu hladne vode, umesto ono malo vruće koju si čuvao kao oko u glavi
Ostatak puta tog dana. I pored svog guranja bicikla po tucaniku onih 7-8km tj na drugoj polovini deonice od Odvraćenice do ispod Jankovog Kamena, uživao sam jer je taj deo Golije predivan, sa sjajnim vidicima i ipak dovoljno hladovine.
Pred samu raskrsnicu na samom zapadu planine, nalazi se "kafana" koju drže dve Ruskinje. Kada sam stigao nikoga nije bilo osim njih dve, a popio sam dva soka i onda odjezdio. Kafana ima jako lep pogled jer je dignuta na vrhu padine ili litice.
Nakon toga je usledio truckav spust ka mestu Sušica i onda sjurivanje do Sjenice. O tome sam već pisao.
#80
Postavljeno 20 August 2019 - 11:58 AM
Četvrti dan.
Već sam pisao o opasnosti koja se nadvila nad mojim životom kada su se tog jutra pojavile krave, ali izgleda da su samo došle u inspekciju opreme koju sam imao. I onda sam krenuo na Uvac. Put do tamo nije dugačak i izgleda lepo, u početku poprilično pitomo
Najjužniji deo Uvca sadrži tzv kamp, što koliko znam uopšte nije kamp za dizanje šatora nego ima bungalove i šta već ne. Meni se svidela ideja da preskočim taj deo i odem biciklom pravo do vidikovca, tako da sam preskočio veliku raskrsnicu od koje vodi ovaj makadam ka tom kampu (a kojim sam se kasnije spustio tj vratio)
i nastavio da vozim još 4-5km do ovog veličanstvenog skretanja
Odatle je jako brzo krenulo guranje. Strmo, strmo, strmo i praktično jedino terenci su tuda prolazili (uglavnom sa Kinezima unutra) a i neki od njih su se okretali i odustajali. Problem je u tome što točkovi skliznu na takvom makadamu, a ja sam na toj deonici dva puta ispustio bicikl a jednom sam dobio lančanik u list desne noge koji je ostao sav krvav (ne lančanik, daleko bilo, nego samo noga haha)
Slike ne mogu da pokažu na šta taj put liči, ali ne savetujem nikome da tuda ide osim MTB-om, mada put uopšte nije toliko lep da bi se i to isplatilo. Da sam znao na šta to sve liči, ostavio bih bicikl dole i prepešačio tih 4-5km kao sav normalan svet. Ali nisam i sad mi nije krivo.
Stajati na ovom vidikovcu je nešto što mora da se doživi, jer je osećaj prostora fantastičan. Odvojen si od litice a na sve strane divota.
Nažalost, sa Uvca nemam neke dobre fotke jer sam slikao isključivo telefonom, a i fotoaparat koji sam poneo nije bio dovoljno širokog ugla da bolje uhvati scenu. Pri tome, sunce je ubijalo i bilo je jako blještavo. Na drugoj fotki se vidi ptičurina, a na trećoj i ja sa donekle mogućnošću da se zamisli kako deluje taj prostor.
Povratak je bio do pola istim putem, što znači da sam ipak vozio nekim delovima, a uspeo sam i da pogrešim skretanje zbog nejasnih znakova. Deo koji me je vodio ka kampu je delom izgledao ovako, što je poprilično truckava varijanta, priznaćete
A ovo je i taj kamp, vidjen sa puta odozgo kojim sam došao (par ljudi koje sam sreo su bili malo zbunjeni činjenicom da dolazim odande, a i ja sam haha)
I tako se ja skinem sa užasnog uvačkog makadama i predjem na asfalt, sjurim se do Sjenice i krenem ka Novoj Varoši, kad samo kilometar-dva od Sjenice, na magistrali ka N.Varoši, ovo
Vozio sam više kilometara uzbrdo po prašinčini i tucaniku, pri čemu je uglavnom samo jedna traka radila a njom su jurili kamioni koji su dizali onu belu prašinčinu od tucanika i gurali me u stranu. Na vrhu jednog od tih uspona me sačekala upaljena deponija, ali mislim da to nije ona o kojoj su pričali Simeun i Igor (chamade), a koja je valjda još dalje ka Novoj Varoši. Dakle, deponija gde je bilo 20ak pasa, a pre toga i poneka izbubljena noga na putu
Na sreću, taj deo je relativno brzo prošao i mogao sam da se okrenem traženju raskrsnice. Magistrala je i dalje bila polovična, kao npr
ali se ubrzo ukazao spas tj skretanje iz sveta radova na magistrali, zapaljenog djubreta, pasa i izgubljenih nogu na putu, u jedan potpuno drugačiji i mnogo, mnogo lepši svet. Dakle, raskrsnica:
koja me lagano vodila uzbrdo i preko livada ka selu Karaula
u kome sam proveo neke od najzanimljivijih sati na ovoj turi.
0 članova čita ovu temu
0 članova, 0 gosta, 0 anonimnih korisnika