Vasi najveci blamovi na bajsu/padovi
#1
Postavljeno 30 September 2008 - 03:51 PM
Pre dve godine u isto doba godine kao danas sedim kuci i vec je poceo da pada mrak. Vreme je bilo nesto promenljivo oce kisa nece kisa. I ja reko sebi da odvozam do vuka tamo i da kupim neki disk za komp da igram dok je lose vreme. Posto to radi do 8 a ja sam krenuo negde oko pola osam morao sam da zurim. Isao sam kreten kroz knez, a kisa je vec pocela sitno da pada. I sad onaj plocnik je mnogo klizav kad se pokvasi a imao sam nesrecu da se bas u tom delicu sekunde potrefi sve negativno. Naime, garim ja bajs ,picim po levoj strani kneza ono nema nesto ljudi i dva lika od mozda 25 godina na jedno 30 metara gledaju u izlog. Ja sam isao oko 35. Oni se odjednom okrenuse i tacno na moju putanju staju. Tada sam bio na nekih 20 metara od njih.U tom trenutku se i desila kljucna stvar.Kada sam krenuo da kocim zadnji tocak je bas u tom momentu prelazio preko creva u kojoj je zica od struje za sanduk sladoleda. Proklizao je i bajs mi se nakrivio,izgubio sam kontrolu i pri brzini od oko 30 sam pao.E sad to se sve desavalo u bukvalno jednoj sekundi. Kada sam pao nastavio sam da se fuljam do njih, a bajs ih je bukvalno pokosio i oni su pali na mene.Jos mokro od kise koja je vec prilicno pokvasila ulicu nije bilo uopste prijatno. Ja u soku oni likovi ustaju i gledaju me ja lezim dole. I ono najgore ceo knez napravio krug oko nas i gleda. Ja jedva progovorih onima Izvinite , kocio sam ali proklizao bajs na crevo od friza.Pokazao im ,oni kao ok. brate jbg jer si ti dobro.Ja nekim cudom nisam imao ni ogrebotinu,samo pocepan sorc. Bajsu NISTA. Nisam verovao.To mi je ujedno najtezi pad i najveci blam. E sad ako bi jos neko podelio sa nama neku situaciju bilo bi lepo. Pozdrav
"The bicycle has a soul. If you succeed to love it, it will give you emotions that you will never forget."
Polar matrix - 14400km; Gary Fisher - 28983km; Wilier - ...in progress...
#3
Postavljeno 30 September 2008 - 05:08 PM
"The bicycle has a soul. If you succeed to love it, it will give you emotions that you will never forget."
Polar matrix - 14400km; Gary Fisher - 28983km; Wilier - ...in progress...
#4
Postavljeno 30 September 2008 - 08:06 PM
A jednom sam se bas skenjao dok sam prelazio preko mosta Slobode u NS isao sam onim delom za pesake, a jako je usko mozda 1m i nesto malo od ograde do ograde i sada vidim da pesak ide nasuprot meni i ja usporim da bi se mimoisli posto stvarno nema mesta i pre nego sto ce on naici zabije mi se korman u jedan kraj ograde i rikosetira u drugi i ja se nagnem sa sve bajsom na prednjem tocku preko ograde mosta, samo sto nisam pao u Dunav. Od tada idem putem.
#5
Postavljeno 30 September 2008 - 09:26 PM
#6
Postavljeno 30 September 2008 - 10:12 PM
#7
Postavljeno 30 September 2008 - 10:29 PM
I mene je zeznulo prvi ili drugi dan na SPDu. Noc, na Novom Beogradu, crveno i ja lagano milim izmedju automobila ka semaforu, ali ovaj je dugo drzao. Kad sam posao da stanem zaboravim na SPD i srusim se kao sveca. Levo i desno po 15 auta u kolini E al sad problem nemos izac iz SPD-a, pretego oprugu a onako lezeci nemo's da izbacis nogu, al izvucem se nekako na jedvite jade... Pretpostavljam da su mislili il me strefila srcka il sam se ubio od alkohola... pre da je ovo drugo
#8
Postavljeno 30 September 2008 - 10:40 PM
Uf to je najgore.Pogotovu kad si iskusan bajker ono vozis mnogo ceo zivot i onda se tako bezveze skenjas pred kaficem. Jbg jednostavno se desi.Drago mi je sto ste ispricali svi.Jbg bez padova nema napredka.Mislim ono to su neka korisna iskustva.
OVe price oko SPD me brinu jer planiram da predjem na njih uskopro moracu samo o tome da razmisljam u prvi danima.
"The bicycle has a soul. If you succeed to love it, it will give you emotions that you will never forget."
Polar matrix - 14400km; Gary Fisher - 28983km; Wilier - ...in progress...
#9
Postavljeno 30 September 2008 - 11:15 PM
#10
Postavljeno 01 October 2008 - 01:28 PM
#11
Postavljeno 01 October 2008 - 01:45 PM
Ontopic; dva ovogodišnja blama.
#1 - ulazak u zgradu posle vožnje; istovremeno obaram oba menjača na najmanji zupčanik, skrećem pod 90 u ulaz i kočim. U jednom trenu se osvestim i pitam se da'l sam normalan, u sledećem, bicikl rešava da prilegne Ne znma kako, uspeo sam da sjašem na spoljnu stranu i dočekam se na noge u nekom polučučnju. Osvrnuo sam se, utvrdio da me pola ulice videlo, i dostojanstveno zamakao u mrak ulaza.
#2 - povratak sa piva letos, blizu ponoći, uključujem se na Brankov most iz one ulice koja pravo odozgo izlazi na njega, bmliga kako se zove. Mangup, furam taze opranom ulicom pored kolone koja čeka na semaforu, skrećem na most pod 90, i tu otkrivam da gume firme "deli tire" nemaju baš-nikakav hvat na mokrom asfaltu. Žmljessssss pored nekog taksiste, brzo prikupljanje bicila i dostojanstva i džada na pešačku stazu
2marko035 - dok prvo gledaš da li je bajk OK, ništa ti ne fali
#12
Postavljeno 01 October 2008 - 06:37 PM
Sedi covek na biciklu noge na pedalama i drzi se za neku ogradu, sledeca slika covek usporeno pada na stranu i prosipa se po travi, ostali se valjaju po travi od smeha
#13
Postavljeno 01 October 2008 - 09:06 PM
Pa čega nenormalnog tu ima? I ja to stalno radim .#1 - ulazak u zgradu posle vožnje; istovremeno obaram oba menjača na najmanji zupčanik, skrećem pod 90 u ulaz i kočim. U jednom trenu se osvestim i pitam se da'l sam normalan.
#14
Postavljeno 01 October 2008 - 09:11 PM
#15
Postavljeno 01 October 2008 - 11:17 PM
Mogu misliti kako je to kad svi gledaju, ali si extra napisao ono da se povlacis u mrak hodnika zgrade . Jbg svima nam se desilo nesto glupo, ali bez toga nema napredka. Pravi biciklista mora jednom da padne.
"The bicycle has a soul. If you succeed to love it, it will give you emotions that you will never forget."
Polar matrix - 14400km; Gary Fisher - 28983km; Wilier - ...in progress...
#16
Postavljeno 01 October 2008 - 11:46 PM
Nije blam ali je zato pad.
#17
Postavljeno 02 October 2008 - 12:34 AM
"The bicycle has a soul. If you succeed to love it, it will give you emotions that you will never forget."
Polar matrix - 14400km; Gary Fisher - 28983km; Wilier - ...in progress...
#18
Postavljeno 02 October 2008 - 06:49 AM
Obicno "visece stvari" na stazi popuste na jednom kraju kada prolazis, tako da namestis kacigu ili ruku - ali ta lijana nije, na kraju mi dosla do vrata i tako me je zaustavila... umro sam od smeha, kao i jos par ljudi iza mene koji su me pitali - "Sta to radis bre?!"
Kasnije, dodjem do tog najjaceg spusta na toj stazi i ne znam koji me je djavo naterao da zapedalam svom snagom nizbrdo... ustajem sa zemlje, zvizdi mi u usima i iskobeljavam nogu iz bajka... glava mi zvoni, nekako ustajem i idem kroz sumu ka liniji starta... desna ruka me ne boli ali ne mogu da je upravljam... start samo sto nije i ja stizem, ali me upakovali u hitnu, pa u bolnicu na snimanje... naprsla kljucna kost i popucala kaciga...
#19
Postavljeno 02 October 2008 - 08:06 AM
Za vreme bombardovanja, kad su iskljuciavli svetla, zaboravio sam da ima zardinjera na mostu (u Knjazevcu), i u punoj brzini udaram prednjim tockom. Preleteo sam tu zardinjeru a na sledecu sam pao na stomak i samo se svuzao do poda.
Sa tresibabe, isli smo drug, manje iskusan vozac, i ja, oko 60km/h. On nije uspeo da smota u krivini i zabio se u zbun i preprecio tu stranu puta, a sa druge strane nailazi automobil. Ja nisam imao gde, i poceo sam naglo da kocim, ali bilo je peska, tako da mi se prvo zaneo zadnji tocak, a onda me je katapultirao bajk napred. Pao sam na "zadnjicu" i samo pocepao sorc.
Prvi put sa SPD. Nisam znao da moze da se steluje zategnutost, pa sam svaki put kad je trebalo da spustim nogu, samo padao na stranu i glumio bubu kad izvrnete na ledja.
Uf, ima jos dosta toga....
#20
Postavljeno 02 October 2008 - 09:21 AM
Kraj septembra 2006; s ortakom pravim krug oko Ostružnice. Izgurali smo uz makiški drum do ostr. mosta, prešli autoput, penjemo se na most. Ima tu jedan mali betonski kanal za kišu, pustio sam ortaka da prenese bajk, a ja ću šmekerski da ga preskočim... Prilazim mu, lagano, i nešto ga merim, ma 'oću-neću, mogu-ne mogu, piškiću/kakiću, i, šta uradim - kočim prednjim točkom i istovremeno izbacujem noge i dupe uvis za bunny
U sledećem trenu, bicikl je vertikalan, ja se s obe ruke odupirem o zemlju pružen preko volana, i mislim kako da se najelegantnije spustim na zemlju. Bicikl to rešava umesto mene, u padu me nešto uvrće i podvrće, a meni obe noge u pedalama Buh. Uspeo sam da mu usporim pad inače bi bilo veselo, pao mi je pravo preko butne kosti i još mi lepu torziju kuka napravio.
Drži me bajk tako uvezanog i prikovanog za zemlju k'o da je proučavao brazilski džiudžicu, a 5m ispred mene ortak će 'Ej, pa gde si ti?'
Pa kad sam se 50m pred faksom omakao na mokru travu izbegavajući neki koren onako iskusno offroaderski...
0 članova čita ovu temu
0 članova, 0 gosta, 0 anonimnih korisnika